U knjizi „Iran i savremena strateška pitanja“, autora dr. Rouhullaha Qaderi Kangavarija, sabrano je sedam tekstova koji obrađuju teme koje su u značajnoj mjeri obilježile vanjsku politiku Islamske Republike Iran i to: metateorijska i identitetska ishodišta vanjske politike I.R.Iran, Iran i pitanje ljudskih prava, Iran i problem terorizma, Iran i pitanje Iraka, Iran i pitanje Amerike, Iran i nuklearni problem te Iran i proces islamskog buđenja.
Autor napominje kako vanjska politika I.R.Iran, na temeljima islamske ontologije i epistemologije, počiva na principu poricanja strane vlasti i dominacije i principu čuvanja prijateljskih i miroljubivih odnosa sa ostalim narodima Istoka i Zapada.
Identitetski temelji I.R.Iran ogledaju se kroz Islamsku revoluciju, koja se nije ticala samo i isključivo obaranja tlačiteljskog monarhijskog režima, već je od samog početka razvila zastavu borbe protiv svjetskog imperijalizma i podrške potlačenima u svijetu.
Kada je riječ o ljudskim pravima, I.R.Iran, kao država i kao pravni sistem nakon islamske revolucije iz 1979.godine nije se odrekla svojih obaveza spram međunarodnih sporazuma o poštivanju građanskih, političkih, društvenih i kulturnih prava te je i u praksi ispoljila svoju privrženost njima.
Terorizam kao najozbiljnija i najstrašnija prijetnja svjetskom miru i sigurnosti, bez obzira u kom obliku se manifestirao, ko ga provodio i kojim motivima bio vođen, zaslužuje svaku osudu i prezir.
Autor ističe kako je terorizam danas „čedo kolizije između vrijednosti i interesa velikih sila, plod nepravde i ponižavanja drugih zemalja i kultura od strane Zapada“.
-Nažalost, borba protiv terorizma preobrazila se u nesmiljenu upotrebu oružja za masivno uništavanje u svrhu osiguranja američkog hegemonizma. Nema nade da će uz tako agresivnu američku politiku biti osigurani mir i sigurnost u svijetu, osobito na Bliskom Istoku kao području od naročitog američkog odnosno zapadnog interesa. Tako svi oni islamski pokreti ili zemlje koje ne podržavaju interese Zapada bivaju uvršteni na listu terorističkih organizacija ili zemalja koje pružaju podršku terorizmu, izloženi pritiscima i sankcijama, pa i vojnim prijetnjama. No, ukoliko naprave zaokret koji odgovara interesima Zapada, odjednom stječu podršku i simpatije te ih se proglašava oslobodilačkim pokretima“, navodi dr.Kangavari.
Govoreći o pitanju Iraka, dr.Kangavari podsjeća na stav I.R.Iran koja se od početka suprotstavljala američkoj vojnoj intervenciji i dugoročnom vojnom prisustvu Amerikanaca u regionu, ocjenjujući to kao kršenje međunarodnih zakona i tražeći hitno povlačenje vojnih snaga SAD-a iz Iraka.
U osvrtu na odnose između Irana i SAD-a, ukazuje na poteze američke vanjske politike koji za cilj imaju izolaciju Irana poput nastojanja da se od Irana odvrate izgradnja naftovoda i plinovoda od istoka prema zapadu (projekat Nabuco), od sjevera prema jugu (projekat TAPI) i zapada prema istoku (naftovod UAE-Oman).
U tekstu o nuklearnom pitanju, autor ukazuje na razloge insistiranja I.R.Iran na domicilnom atomskom programu režimu i daje osvrt na sankcije protiv tog programa, Rezoluciju Vijeća sigurnosti br.2231 i nuklearni sporazum između Irana i članica Grupe 5+1 te konačni JCPOA sporazum.
Jedna od tema u ovoj knjizi posvećena je i islamskom buđenju, pri čemu se pokušalo odgovoriti na pitanje kako taj proces može uticati u međunarodnom poretku.
Knjiga je nedavno izašla iz štampe a izdavač je “Dobra knjiga” Sarajevo.
Uz napomenu da će ova knjiga pomoći svim zainteresovanima, da bolje razumiju savremeni Iran, dr.Kangavari napominje da „znati nije isto što i razumjeti, odnosno ne znači da smo sve ono što znamo nužno i razumjeli” i da onaj ko ne razumijeva razliku između ta dva pojma, zasigurno malo toga ustvari zna, a još manje razumijeva.
(Dijalogin)
